“Hay que sonreír” en serbio.

La primera novela de Luisa Valenzuela, “Hay que sonreír”, fue publicadarecientemente en Serbia, con traducción de Ana Markovic.

Compartimos la noticia que circuló en los medios de comunicación:

Autorka je jedna od najznačajnijih savremenih južnoameričkih književnica, dugogodišnji borac protiv argentinske diktature i aktuelni predsednik argentinskog „Pen“. Roman „Moraš da se smekšaš“ njena je prva knjiga, kojom je, kao veoma mlada spisateljica, 1960-ih godina privukla pažnju i publike i kritike. Hulio Kortasar ju je tada najavio kao važan događaj u argentinskoj prozi. Knjiga i danas, nakon pedeset godina, deluje sveže i aktuelno. „Na svakoj stranici nalazi se istinsko svetlo, istinska ljubav, istinska sloboda“, zabeležio je Hulio Kortasar.

Luisa Valensuela (Buenos Ajres, 1938) autorka je brojnih eseja, romana, pripovetki, mini-priča i jedna od najvažnijih savremenih argentinskih književnica. Rođena u umetničkoj porodici – njena majka, Luisa Mersedes Levinson, takođe je bila književnica – Valensuela je odmalena bila okružena velikanima argentinske književnosti; u njenoj kući okupljali su se Horhe Luis Borhes i Ernesto Sabato, između ostalih. Vrlo mlada počela je i sama da se bavi novinarskim poslom i književnošću. Puno je putovala, živela je u Francuskoj, Španiji, Meksiku i SAD.

U NJujorku je provela deset godina (1979-1989), gde se sklonila od vojnog režima u zemlji. Tamo je napisala „Roman noar s Argentincima“ (1990). Dobitnica brojnih argentinskih i međunarodnih priznanja, prevođena na brojne svetske jezike, danas živi, radi i neumorno piše u Buenos Ajresu. Na srpski jezik prevedene su joj knjige priča „Promena oružja“, „Simetrije“ i „Roman noar s Argentincima“, prošle godine posetila je Beograd i Novi Sad, gde je bila gost „Prozefesta“.